Trebamo li se bojati kolesterola?

 “Doktore, ja sam čuo na radiju da je terapija za smanjenje kolesterola beskorisna? Trebam li prestati s terapijom?”

Zapravo, u posljednjih nekoliko godina mnogi vjeruju da lijekovi za povišeni kolesterol kojima se smanjuje mogućnost infarkta miokarda, nisu više djelotvorni ili točnije, nisu više dovoljni.

Danas je također aktualna ta polemika a pacijenti i dalje ne znaju točnu informaciju što i kako činiti.

Liječnici vizionari, poput profesora Jean Vague još prije 50 godina, uočili su da osobe kod kojih je prisutna abdominalna pretilost imaju veći rizik za razvoj dijabetesa i nezaraznih kroničnih bolesti kardiovaskularnog sustava.

Danas je screening rizika postao veći, a time prvenstveno govorimo o kardio-metaboličkom riziku, što i potvrđuju sva dosadašnja znanstvena istraživanja te doprinose tvrdnji da je prevencija primarna i najbitnija, u svakom obliku.

Ovaj članak ima za cilj bolje razumijevanje pojma i važnosti individualne prevencije, osobito za one pojedince koji imaju genetske predispozicije evidentne u obiteljskoj anamnezi, ali i za one osobe koje žele poboljšati kvalitetu i trajanje života.

 

 

Gdje je kolesterol u svemu tome?

Nije nužno demonizirati kolesterol.

Doista, naše stanice trebaju kolesterol. On se nalazi u strukturi staničnih membrana, sudjeluje u sintezi određenih hormona (spolnih hormona), u sintezi vitamina D…

Dr.Jekyll i Mr. Hyde

Kako bi došao do određenih organa, kolesterol koristi transportere koji mu omogućuju cirkuliranje putem krvi:

  • HDL (lipoproteini visoke gustoće) poznat i kao “dobri kolesterol”, obnavlja kolesterol u suvišku i transportira ga u jetru gdje se transformira prije eliminiranja
  • LDL (lipoproteini niske gustoće), transportira kolesterol od jetre prema svim stanicama

Kada je LDL-kolesterol u suvišku ili loše funkcionira, ukupan LDL-kolesterol u krvi se povećava.

A ako je LDL-kolesterol napadnut od strane slobodnih radikala, može postati toksičan i opasan. Zato se i naziva “lošim kolesterolom”.

Kolesterol i ateroskleroza: opasna veza

Dva udružena fenomena doprinose vraćanju opasnog kolesterola u arterije:

  • Oksidacija LDL-kolesterola nakon kontakta sa slobodnim radikalima.
  • Arterije postaju propusne nakon promjena na stijenkama, a nakon djelovanja slobodnih radikala, hipertenzije, duhana.

Potom nastaje aterosklerotski plak. Prvo se LDL- kolesterol infiltrira u stijenku i oksidira. Stanica pod nazivom makrofagi je zadužena za eliminaciju. Ta stanica, puna LDL-kolesterola (“stanica spužva”) malo po malo se nakuplja na stijenci arterije formirajući masnu nakupinu i uzrokujući upalne procese. Naposljetku ta masna nakupina prelazi u fibrozno tkivo i razvija se aterosklerotski plak.

Oprez!

Kod nekih ljudi, plak može postati krhak i puknuti. Kako bi se obnovile pukotine na stijenci žile, pokreću se procesi koagulacije. Ukoliko je proces koagulacije neuspješan, stvara se čep koji začepi arteriju i dovodi do problema.

Zaključno, smanjenje koncentracije oksidiranog oblika LDL-kolesterola, koji dovodi do oksidacije i upalnog procesa, čini važan dio prevencije kardiovaskularnih oboljenja. No, takva vrsta prevencije ne smije se limitirati samo na smanjenje koncentracije LDL-kolesterola.

Zašto danas govorimo o rezidualnom riziku?

Prevencija kardiovaskularnih bolesti, kroz faktore rizika oboljenja od istih, razvila se tijekom posljednjih nekoliko godina.

Klasični faktori rizika koji su naravno uzeti u obzir:

Dob, dijabetes, sjedilački način života, obiteljska anamneza, kolesterol, hipertenzija, duhan, alkohol, prekomjerna tjelesna masa/pretilost/gojaznost.

No, danas su poznati i drugi faktori rizika, osobito oni povezani s metaboličkim sindromom:

  • Opseg struka i intra-abdominalna mast, uzeti su u obzir više od prekomjerne tjelesne mase
  • Progresivno povećanje glukoze u krvi natašte (iznad 1g/L).

Nova istraživanja: Faktori “rezidualnog” rizika:

Tijekom narednih godina će se svakako čuti za koncept zaostalih faktora rizika. To su oni faktori rizika koji zaostaju nakon djelotvornih tretmana klasičnih faktora rizika, a posebno:

  • Inflamatorni procesi (upale) “niskog intenziteta”, tzv. “tiha upala”
  • Oksidacija LDL
  • Homocisteinemija
  • Štetan utjecaj disbalansa crijevne mikroflore