Imamo li dva mozga?

Svima nam je poznat onaj osjećaj “leptirića u trbuhu” kada smo uzbuđeni ili sramežljivi, a naučili smo vjerovati i onom osjećaju, koji nazivamo “good feeling”, da nešto nije u redu ili da je neka osoba ili situacija opasna. Da li u tom trenutku naš veliki mozak šalje signale prema unutarnjim organima dajući nam te senzacije u trbuhu ili postoji u našoj utrobi drugi mozak koji šalje signale prema velikom mozgu?

Donedavno se nije previše razmišljalo niti se istraživala funkcija neurona u probavnom sustavu van konteksta same probave.

Danas znamo da se duž cijelog našeg probavnog sustava, a poglavito u stijenci crijeva, nalazi takozvani enterički živčani sustav – ENS (enteric nervous system) koji se sastoji od 400-600 milijuna neurona – ima više živčanih stanica nego što ih ima u cijeloj leđnoj moždini. ENS velikim dijelom funkcionira nezavisno od ostatka živčanog sustava te se oslanja na informacije koje dobiva od svojih osjetilnih neurona te procesuira informacije o sadržaju u probavnom traktu, rastegnutosti stijenke crijeva, kiselosti sadržaja,...

Motorički dio neurona ENS-a zatim upravlja mišićima crijevne stijenke, dakle crijevnom peristaltikom, zatim upravlja žlijezdama koje luče probavne enzime i krvnim žilama utječući na probavu, resorpciju hranjivih tvari i eliminaciju stolice. Sve se to odvija neovisno od velikog mozga.

Jednim dijelom ENS prima informacije i od autonomnog živčanog sustava, ali isto tako ENS komunicira i s velikim mozgom  -  središnjim živčanim sustavom. Ova komunikacija sa središnjim živčanim sustavom ne znači da naša crijeva i ENS imaju ikakve veze s našim talentima, razmišljanjem, kreativnošću niti mi putem velikog mozga možemo svjesno upravljati resorpcijom hrane, ali ta dvosmjerna komunikacija središnjeg živčanog sustava i ENSa vrlo je važna za razmjenu informacija jer sve je više dokaza da ENS nije zadužen samo za probavu i eliminaciju otpadnih tvari stolicom.

Komunikacija između velikog mozga i ENS odvija se putem nervusa vagusa i dokazano je da 90% komunikacije tim živcem ide u smjeru od ENSa prema velikom mozgu, a ne obratno što dokazuje da ENS šalje mnoštvo važnih informacija i signala prema središnjem živčanom sustavu.  

ENS koristi više od 30 različitih neurotransmitera, a u probavnom sustavu stvara se 95% serotonina – to je neurotransmiter koji je u probavnom sustavu odgovoran za regulaciju sekrecije probavnih sokova, pokretljivost probavnog sustava i percepciju boli, a u središnjem živčanom sustavu odgovoran je za zadovoljstvo, dobar san, libido i sprečava impulzivne reakcije.

U mnogim je radovima dokazano da zdravlje probavnog sustava, zdravlje i dobra funkcija ENSa utječe na raspoloženje, podnošenje stresa te na pojavu anksioznosti i depresije. 


Iritabilni kolon, bolest koja se manifestira grčevima, bolovima i nadutošću trbuha te proljevima ili pojavom naizmjence proljevastih stolica i konstipacije, je danas vrlo česta i povezuje se s lošom mikrobiotom (disbiozom), upalom i propusnošću crijeva,  ali sve se češće govori o iritabilnom kolonu kao o „mentalnoj bolesti“ drugog mozga – ENSa jer se povezuje s poremećajem u sintezi i lučenju serotonina. 


Mikrobiota u crijevima igra veliku ulogu u komunikaciji prema središnjem živčanom sustavu. Ta komunikacija  mikorbiota-ENS-središnji živčani sustav (mozak)  odvija se ne samo preko neurotransmitera nego i preko hormonalnih signala i putem imunološkog sustava.

Zdrava mikrobiota važna je od najranijeg djetinjstva jer utječe na sazrijevanje mozga i na sazrijevanje stresne osovine (hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda) te će utjecati na kasnije bolje podnošenje stresa.

Propusna crijeva i disbioza dovode do tihe, kronične, sistemske upale te upalni citokini utječu na funkciju središnjeg živčanog sustava povećavajući osjetljivost na stres i povećavajući sklonost anksioznosti i depresiji.

Zdrava mikrobiota utječe na balans imunološkog sustava ne samo lokalno u crijevnoj sluznici nego utječe na imunološki sustav cijelog organizma povećavajući koncentraciju regulatornih T limfocita i protuupalnih citokina. Na pojavu disbioze utječu kroničan stres, nezdrava, masna hrana s premalo vlakana te uzimanje antibiotika i drugih lijekova osobito u ranoj dobi.

U više studija je dokazano da promjena prehrane koja ima veći udio vlakana te upotreba prebiotika i probiotika (osobito sojevi iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium) pozitivno utječe na reguliranje disbioze, saniranje propusnih crijeva, a pokazalo se da to smanjuje pojavnost promjena u raspoloženju  i smanjuje osjetljivost na stres smirujući aktiviranje stresne osovine.

 

Sva ova saznanja i istraživanja sve više razvijaju nova područja medicine – neurogastroenterologiju i psihoneuroimunologiju, a sve više se daje naglasak na liječenje promjena raspoloženja, stresa i nekih psihičkih bolesti prehranom i probioticima djelujući na zdravlje mikrobioma i stabilnost ENSa. Probiotici za tu namjenu nazivaju se i psihobioticima.

Čekaju nas još mnoga interesantna istraživanja o našem unutarnjem svemiru, koji je veoma kompleksan i zadivljujuće savršen u zdravlju, a zbunjujuće kompliciran u bolesti, no svakako smo sigurni da su svi naši organski sustavi povezani i međusobno komuniciraju te da naše psihičko zdravlje mnogo ovisi i o zdravlju crijeva i o dobroj funkciji našeg drugog mozga - ENSa.

Napisala:dr. med. Helena Šimurina, Specijalistička ordinacija opće/obiteljske medicine

Slike preuzete s www.canva.com